Thursday, February 09, 2023

Moj pas Leo

Ukoliko me pratite na društvenim mrežama, definitivno ste u moru moji slika koje izbacujem na Facebook-u, Instagram-u i Twitter-u; opazili i slike jednog koker španijela; i verovatno niste ostali ravnodušni pred njegovom pojavom. Leo je dosta vezan za mene i konstantno zahteva moju pažnju i nije baš ljubitelj toga da ja toliko vremena provodim za računarom umesto da se igram sa njim. Da ironija bude veća, Leo ne voli igračke; samo prave ljude i druge životinje. Ponekad ako naletimo na neku plastičnu bocu ili limenku tokom izlaska u šetnju; zna da je zagrize i nosi sa sobom i hoće da to bacim u kontejner. Inače, uvek laje i skače oko kontajnera kad bacam smeće. Bitno je da svaki posao radimo zajedno. Zato sam ga uključio u vlastiti marketing i pored toga što većina pasa ne voli da se slika, tako i on. Ali voli da posle svake slike dobije nagradu, zagrljaje, divljenje i onda mu radost i osmeh do neba. Samo što je to nemoguće slikati jer on zna kad ga slikam. Čim predoseti da ću da ga slikati; odmah se uozbilji ali ne beži od slikanja kao pre. Danas Leo dobija lajkove, svaka njegova slika postaje praćena nekim mojim komentarom kao da on priča na nivou nekog malog deteta i možete biti sigurni da malo po malo postaje influencer i definitivno mi pomaže u vlastitom marketingu. Leo je takođe i plaćen za svoj posao, jer od svake zarade od reklama na blogu i donacija preko stranice info se delimično troši na njegove potrebe i zadovoljstvo. Zato sad i u njegovu čast otvaramo novu rubriku na blogu; Pišemo… gde ćemo pisati i neke postove koje se ne odnose na programiranje ili strane jezike. Za početak pišemo o Leo-u, kako bi ste definitivno saznali ili upoznali ovo najdivnije stvorenje na svetu.


( Leo, marketing, influencer, najsrećniji pas... itd.)

Prvo što treba da znate o njemu da on ima mnogo nadimaka i da ti nadimci nisu tu da bi ga omaložavali. Jednom me je neka devojka u parku bukvalno napala što sam mu rekao Batin pas. Leo ne voli da mu govore kuca, debeli, Đole ili da mu se neka komšinica obraća kao da je ženka. On voli kad mu se obraćate da ga zovete Leo. Ali voli i da ga pitam; Ko je batin pas? To voli da čuje jer i on kao i svaki drugi pas je ljubomoran kad pokazujete pažnju drugim psima, lutalicama. On mora znati da ni jedan pas na svetu ga neće zameniti. Ko je batin kempa? Kempa kao klempa zbog veliki ušiju. Ko tebe voljela?, Ko voljela batu? Kad je zabrinut ili tužan. Zatim, Ko je batin čupa? Čupa kad mu je vreme za šišanje. Leo inače ima svoje frizerke i veterinara. Batin hrkale!. Zato što ponekad hrče kao čovek, itd. Ponekad kad nešto sanja pa se trese ili cvili u snu, onda mu kažem „Neda bato!“. Tada se smiri, ali ako se probudi onda dođe do mene i popne se na moj krevet i ja ga zagrlim da zna da ću ga uvek zaštititi od svega. On voli kad se šalim sa njim, kad mu se smejem ili se smejem bilo čemu. Ali jednu stvar on itekako razume. To je kad mu kažem NE! Psi ne znaju šta im pričate, posmatraju vaše raspoloženje ali kratke zvučne reči znaju. Zato sam ga prvo naučio da je NE! za sve što ne sme. Bez obzira kako se šalio sa njim, nikad ni u šali mu nisam rekao neku laž. On zna ako ja nešto kažem; da je to tako. Poverenje između nas je najvažnija stvar. Ako kažem Milena ili Slavica; on zna da će doći jedna lepa devojka u goste koju on voli jer mu kupuju svašta. Ali ja mu nešto tako neću reći ako ta devojka nije bukvalno u prevozu ili ispred zgrade. Leo obožava goste i poklone, čak i ako neko slučajno pozvoni na interfon ispred zgrade da mu se otvore ulazna vrata; on će da laje pola sata ili da se ućuti i leži ispred vrata dok se ne razočara što to nisu gosti koji dolaze njemu. Ono što ne voli jeste da neka devojka ili gost priđe meni previše blizu. Kokeri su izuzetno inteligentni psi, nestašni; niste vi njemu gazda već obratno; samo što mislite da jeste. I prosto svaki dan izvodi nešto spontano i pokazuje inteligenciju kojoj se možete samo diviti. Jednostavno da ne poverujete da su psi toliko inteligentni. I ne postoji ljudsko biće koje vas može više voleti od psa. Sa psom nikad niste sami! Zato ako nemate psa usvojite neko, ali budite i maksimalno odgovorni prema njemu!           

Zašto pas, zašto koker španijel, zašto se zove Leo?

Još kao dete, ja ne znam ni jedan dan u svom životu da nisam imao nekog kućnog ljubimca. Baka i deda su živeli u kući, imali su dvorište i uzgajali domaće životinje. Bukvalno sam odrastao sa pilićima, mačkama i psima. Druge životinje i da ne spominjem. Roditelji su živeli u drugom mestu ali u zgradi. Tu smo imali ribice, kornjače ali smo ponekad držali i male zeke i patkice dok ne odrastu. Da nemam ni jednog kućnog ljubimca, ja bih grlio pse lutalice po ulici. Obožavam Beogradski zoološki vrt.


( Leo voli da se leti kupa na česmi, u fontani ili bilo kojoj bari. Ali ne u kupatilu! )

Krajem 80-tih, živeo sam u Lukavcu, jednom industrijskom gradu kod Tuzle u Bosni i Hercegovini. Moja majka je imala prijateljicu koja se porodila i nije mogla držati ženku kokera u kući. Tako je u našu porodicu došla Linda. Osvojila je sva naša srca i ja nisam mogao prestati joj se diviti koliko je bila inteligenta. Mislio sam da je bila dresirana. Čak su i druga deca nam dolazila ispred vrata da je izvedu u šetnju. Tada su u celom Lukavcu i šire; postojala samo dva koker španijela. Pored Linde postojao je i još jedan koker u gradu, Leo. i zato što je muško, Leo se zove Leo inače bi se zvao Linda. Na žalost Linda je stradala u ratu; ali je mi nikad nismo zaboravili. Zato je Leo rasni pas, koker španijel, kao što je bila i njoj. Leo je u moj život došao 2012 godine u jednom teškom periodu mog života. Kupljen mi je kao rođendanski poklon. Kad sam ga dobio, odlučio sam da će to biti najsrećniji pas na svetu. I jeste. Jedino što i on mene čini srećnim; svaki dan; i što mi je najveća podrška u svemu.

Čime ga hranite?

Leo jede bukvalno skoro sve što i ja. Trik je u količini. Može jesti i čokoladu ali samo malu kockicu. Bombone i žvake ne voli. Voće ponekad hoće, a ponekad ne. Keks ili prave kolače, torte, sladoled; to obožava. Plazma je keks koji se kupuje radi njega. Grickalice, slabo i ne mnogo. Leo je pas koji ne voli granule. Ne mogu ni zamisliti da u Beogradu imate građane koji bukvalno hrane psa samo granulama. Ali Leo voli hranu za pse u kesicama, pa to zovemo kesice i to mu kupujemo svaki dan. Inače on ne voli baš sve što možete kupiti u Pet Shop-u za pse. Ali mesnica, to je druga priča. To voli sve od konzervi, salama, kobasica do sve vrste mesa i ribe. Voli i kad ponesem hranu i hranim pse lutalice. Od tečnosti, može samo da pije čistu vodu i retko mleko. Sokove ili pivo ili šampanjac ili kafu; to nikako! Nikad to nije ni probao. Kad kažem čistu vodu onda to mislim bukvalno. Posuda mora biti čista i voda mora biti čista ili laje da mu to promenim; čak i u 5 sati ujutro. Inače ne pije često vodu, možda jednom ili dvaput na dan.  


( Leo je veliki gurman i mesožder, jede više puta na dan )

Koliko ga puta izvodite u šetnju?

Izlazi dvaput, ponekad triput; uglavnom u dugu šetnju oko zgrada osim ako deca ne bacaju petarde. Tad skrati šetanje oko ulaza u zgradu. Toliko se plaši petardi ili bilo kakvog vatrometa; ali se tada brine i za mene. Gleda gde sam u tom momentu i čudi se što se ja smejem i što se ja ne plašim. Ako neko misli da izvesti psa dvaput nije dovoljno; za hitne situacije Leo ima balkon na raspolaganju 24h na dan. Lakše mi je očistiti balkon nego stan. On koristi balkon samo ako baš mora, tako da je to retkost; ali uvek znate kad hoće na balkon jer vam kaže av. Kad treba izaći u šetnju; to je druga priča. Još dok se oblačim da izađemo, on kao da ima svoj ritual. Tada on laje u stanu i raduje se i ništa ga ne može ućutati. Više puta je dolazila policija, ali to je zbog komšinice kojoj nisu sve ovce na broju. Od svih pasa u zgradi i van zgrade; stalno nas prijavljuje da nam pas laje i kad to ne radi u kasne sate. Dok komunalna policija mora izaći na teren. Pa se ljudi izvinjavaju. U zadnje vreme nas ne prijavljuje. Kad izlazimo moram ga voditi na kanapu, samo da nebi lajao po zgradi. Inače kad izađe iz zgrade, ne koristimo kanap. Ne koristimo ga ni u zgradi kad se vraćamo. Voli da se vozi liftom. Dok smo živeli u centru Beograda jedna divna gospođa koja vozi tramvaj; mu je dozvolila da se vozi u tramvaju i zbog toga voli tramvaje dok se nikad nije vozao u autobusu ili vozu.


( Leo najviše voli da se vozi u tramvaje ) 

Da li ste ga kad udarili?

Nikad u životu! Bila je jedna situacija da sam ga spontano jednom udario peškirom ali ne jako da ga ne boli. Njemu je gore da se dreknem na njega. Ali ljutnja na njega ne sme trajati dugo. Jednom sam došao u odelu, novoj košulji, kravati i pored toga nisam se ni presvukao kad sam ga odveo u kupatilo da mu operem prljave šape. Posle tuširanja šapa, mlakom vodom; uzeo sam peškir da obrišem šape. Kad je odjednom zalajao na mene kao da će da me ujede. U sekundi sam ga udario peškirom da je izleteo iz kupatila kao munja. Kasnije sam video da je u stvari on dok je šetao stao na čičak. Nije to neki običan čičak, to su neki tvrdi ovalni čičci koje kad držite u ruci imate osećaj da vas probadaju i da vas ruka boli. Kad stanete na to, to je verovatno užasan bol. Njemu se taj čičak zabio na zadnjoj šapi i kad sam ga brisao peškirom; to ga je zabolelo i zato je odreagovao kako je odreagovao. Dugo vremena mi je bilo žao ali sam mu sve nadoknadio da zna da ga nikad nebi povredio. Leo je pas koji nikad nikog nije ujeo čoveka ali čak ni drugog psa ili mačku. 

Da li su ga kad napali psi lutalice?

U zgradama ima dosta ljudi koji imaju pse ili mačke, dok psi lutalice mene obožavaju. Ispred zgrada imamo jedan čopor pasa i okolo nekoliko njih. Ponekad ih mnogi ljudi iz zgrada hrane, ali i ja često volim da ih iznenadim paštetama, roštiljem i pečenjem. Posebno kad su praznici. Često se pojavljuju i psi lutalice koji su tu bukvalno doneseni i pušteni. Viđate ih jedno vreme i onda ih više nikad ne vidite. Ali naš čopor lutalica je uvek tu među zgradama. Ne primaju svakog u čopor i uglavnom su to isti psi. Neki od njih su povređeni, zato što trče za kolima i lete pod točkove. Ti psi ne diraju Lea zato što znaju da je moj ali jesu ljubomorni na njega. Povredili bi ga da ja nisam tu. Jednom je došao jedan veliki pas lutalica, koji je bukvalno skakao na ljude. Bio je totalno nemiran, jak i brz. Par puta sam ga nahranio i uvek bi me isprljao kad bi skakao na mene. Odmah je postao glavni šef čopora i drugi psi su ga sledili. Jednom smo izlazili iz zgrade i on je pravo skočio na Lea i raskrvavio ga. Prvo sam dreknuo, NEEE… ali pas je nastavio da ujeda Leo-a i za uši. Leo je cvilio i onda sam tog psa zviznuo nogom da se otkotrljao. Sve se odigralo u par sekundi! Šutnuti pas je zacvileo, zatim ustao i seo ispred mene. U tom trenutku je izgledao kao neki veliki vučjak; mešanac kome je naređeno da sedne. I tako me je gledao dok sam se ja derao na njega. Naučio je svoju lekciju. Nije više dirao Lea. Opet sam ga kasnije hranio sve dok jednog dana nije nestao. 


( Leo voli kad hranimo pse lutalice i nikad ne dira njihovu hranu )

Da li je kad bio bolestan, išao veterinaru?

Leo je uglavnom zdrav pas. Dobili smo ga sa odsečenim repom, što danas ne rade psima. Dešava mu se da nekad kihne ali je uvek pun života iako pasije godine brzo prolaze. Dok smo živeli u centru Beograda, morao je da se izvodi na kanapu zbog saobraćaja ali i zakona o psima u Srbiji. Tek kad bi stigli u donji deo parka Kalemegdana, tu je bio odvezan i voleo bi da trči oko mene. Ako bi mu bacio lopticu on bi hteo da ja jurim njega i nije donosio lopticu. To isto radi i sa komadom neke grane koju nađe u travi. Ali jedna stvar mu je ostala u sećanju. Kada prelazimo pešački prelaz, automobili se zaustavljaju i staju kad on prelazi ulicu. Kad smo se preselili u predgrađe Beograda oko naših zgrada se stalno parkiraju i prolaze automobili. Tako je znao da par puta izleti pred auto, misleći da će ono stati kad ga vidi; sve dok ga bukvalno jedan automobil nije udario. Srećom, kola su ga bacila u stranu i samo mu povredila njušku iz koje je malo krvavio. Ne pamtim kad sam se toliko uplašio za njega! Drugu stvar koju nam je donelo predgrađe su krpelji. Lea je jednom tako ujeo jedan krpelj da nismo znali šta mu je; pa smo ga hitno odveli veterinaru. Bio je na infuzijama. Mislim da je sad otporan na krpelje kao i psi lutalice. Imao je jednom i nešto kao veliki mladež iznad zadnje šape, što su mu operisali. Jednom su mu izvadili zub i očistili karijes. Sve u svemu nadam se da će još dugo godina ostati zdrav i biti s nama srećan. Jer ne mogu da zamislim život bez njega. On je za nas deo porodice. Dok smo bili podstanari, nismo uzimali stanove u koje nisu dozvoljavali pse.   


( Leo, kad ga je ujeo krpelj, nije mogao ni da hoda )

Kako se šališ sa njim?

Na milion načina. Moj brat Doni se najavio da dolazi, dok Leo obožava svu familiju. I ja mu kažem, Doni… Doni… i on pokušava da nanjuši da brat dolazi; trči do vrata ali kad ne namiriše ništa, onda me posmatra. I ja njemu opet kažem, Doni… Doni…. I tako se smejem pola sata jer on verovatno razmišlja kako ja mogu nanjušiti Donija pre njega. Jednom smo se vraćali iz šetnje i ja sam video bratova kola ispred zgrade. Rekao sam mu Doni… Doni… On je gledao svuda okolo i čudio se gde sam nanjušio Donija. Onda sam mu ja pokazao auto. Otrčao je do auta i kad je nanjušio Donija, prvo je trčao i pravio krugove oko parkiranog auta, cvilio kao da ga je nanjušio; a onda se zaleteo ispred ulaza u zgradu. Trebate imati u vidu da on uvek odugovlači ulazak u zgradu kad se vraćamo iz šetnje, ali ne kad ima goste ili nanjuši da je keva stigla u stan dok smo bili u šetnji. Ako nanjuši goste onda skače u liftu i trči 
do vrata stana i cvili da mu se vrata što pre otvore. U svakom slučaju nema dana da se on nečemu ne obraduje. Ako je tužan, odmah reagujem. Predodređen je da bude najsrećniji i najradosniji pas. To i jest.


( Ko je Batin Kempa? Ti... ti... ) 












   

No comments:

Post a Comment