Tačno
pre 9 dana, 7 aprila 2019 godine, ovaj čuveni blog je napunio tačno 4 godine
svog postojanja. Prosto je neverovatno kako i pored neverovatnih prepreka, ali
i moje vlastite neaktivnosti ovaj blog odoleva svim iskušenjima i opet ima veću
posećenost. Zamislite, da postoji neka osoba ili kompanija i da investira u moj
blog recimo 5000 evra nepovratnih sredstava. To bi omogućilo da se i tehnički i
lično mogu posvetiti blogu kao prioritet i postovati čak 4 posta sedmično.
Gde bi tada bila budućnost ovom blogu. Verovatno bi imao milione pregleda, oglašivača
i svega. Nažalost, realnost je drugačija i imati sponzora danas u Srbiji mi
trenutno deluje kao nemoguća misija, ali čovek nikad ne zna. Taman kad u životu
padnete i pomislite kraj, sad ću da ležim i da se odmorim od svega; tad vas
život opet natera da ustanete. Skoro svaki dan dobijam poruke od čitalaca,
svako od njih ima totalno drugačije programerske potrebe i mnogi bi voleli da
se lično angažujem i pomognem njima oko njihovih želja, problema i mogućnosti.
Zato i postoji blog da bi ste pronašli ono što vam treba i sami se posvetili
svojim projektima. Programiranje nije ako neko sedi pored vas i govori vam šta
će te da tipkate. Hvala svim ljudima koji vide u meni nekog mentora. I hvala Vam
za veliku podršku, kako na blogu tako i na društvenim mrežama.
( Četiri godine najboljeg C# programerskog bloga na Balkanu )
Raduje
me, što su do sada mnogi ljudi videli moje programerske talente i zaista više nemam
potrebe da se nekom dokazujem. Toliko je programerskog iskustva i učenja iza
mene, tolike godine i tolika materijalna sredstva su uložena samo da bi se
sačuvao kontinuitet. Verujem da će se jednog dana sve to isplatiti i doći na
svoje mesto. Do tada kao i većina ovog napaćenog stanovništva, ne samo Srbije
već i celog Balkana treba preživeti. Najveći udarac za moj blog bio je prošle
godine u oktobru kada je moj PC prestao da radi. Znam; ljudi kažu popravi ga,
ali on je svojih 8 godina odradio i vreme je da se kupi novi. Ja kad kupuju
računar, onda kupujem najbolje i nešto što će trajati godinama. Danas takva
mašina košta oko 2000 evra i ja trenutno ne mogu tako nešto priuštiti. Zato
danas koristim dva laptop-a slabih performansi što me mnogo koči. I mislim da
će takva situacija potrajati. Dobra vest je da sam zakupio domen za još dve naredne godine, tako da očekujte da će blog i dalje napredovati. Zadnji postovi
kao što ste primetili bili su posvećeni super pamćenju i memorijskim kukama.
Kad sam krenuo time da se bavim, nisam verovao da mogu da pamtim ni 10 reči, sada
znam da mogu pamtiti 1000. U zadnje dve godine sam više puta putovao u inostranstvo.
Što znači da treba da učim nemački jezik i zato očekujte da će gramatika
nemačkog jezika na ovom blogu itekako biti aktuelna. U svetu programiranja
stvari toliko brzo napreduju, tu je već Visual Studio .Net 2019. Za ljude koje
interesuje .Net Core tehnologija, rad sa Visual Code u Linux okruženju, za njih
sam počeo da gradim poseban sajt na Brilliant Coder Zone koji će za razliku od ovog bloga biti na engleskom jeziku i uglavnom ograničen
samo na kodiranje. Na ovom blogu definitivno treba završiti mnogo stvari i tek
onda pokrenuti i druge programske jezike. Za ovu četvrtu godinu mog bloga, mogu
okarakterisati kao tešku godinu. Ali idemo dalje.
Kakva
je statistika bloga posle 4 godine i 9 dana?
( Rekord, 3 574 pregleda za 1 dan; 2 aprila 2019 godine )
Ovaj
blog definitvno opstaje zahvaljujući starijim tekstovima, novim pratiocima i
sam se pitam šta bi tek bilo da imam finansije i novi PC da ga poguram napred
maksimalno novim postovima. Ako uzmete činjenicu da je blog brojao 147 postova
prošle godine, dok danas broji 163 posta, onda je logično zaključiti da je na
blogu objavljeno samo 16 postova od kojih je zadnjih 10 postova objavljeno pre
mesec i po dana ove zadnje četvrte godine. To otprilike znači da blogu hvali oko
50 tekstova. I pored svega toga, blog je prošao 300 000 poseta. Prosto
neverovatno. U svakom slučaju zahvaljujem se pratiocima i velikoj podršci i
svim ljudima kojima očigledno treba ovakav blog. Pogledajmo sada odakle najviše
posećuju blog.
( Blog Manuel Radovanović i dalje najviše posećuju ljudi iz Srbije )
Kao
što ste mogli i pretpostaviti, čitaoci iz Srbije najviše posećuju ovaj blog i
to 164 298 pregleda što je čak za 57 535 pregleda više od prošle godine. Bosna
i Hercegovina je takođe na drugom mestu sa svojih 28 030 pregleda što je za 9
061 pregleda više. Ukrajina i dalje drži svoje 3 mesto sa 20 705 pregleda i
definitivno po tom pitanju se nije ništa promenilo osim veće posećenosti.
Kakva
je posećenost na društvenim mrežama ?
Ono
što je sad očigledno da su društvene mreže preterale sa smanjivanjem
vidljivosti korisnika u cilju prodavanja lajkova i oglasnog prostora, i da se
na neki način vaša sve veća angažovanost na društvenim mrežama više kažnjava
nego nagrađuje osim naravno ako ne plaćate za vaše aktivnosti. Što znači ako
hoćete posećenost prisiljeni ste da platite ili vam ništa ne vredi što ste aktivni
i kreativni. I sve to je još gore utiče na korisnike koji sa pravom prestaju da
budu i aktivni. Tu i tamo pogledaju ko šta objavljuje, retko ko šta postuje osim
vlastiti slika ali zato šerovanje verovatno ima veliki progres. Na Facebook-u
brojim 1 300 prijatelja što je za 99 prijatelja više za godinu dana ali definitivno
od svih njih 99% je ili neaktivno ili se uopšte ne vide kad nešto objave. Što se
tiče moje Facebook stranice, pre par godina sam plaćao veliki novac, da bi moja
stranica brojala 8 600 članova. Čim sam prestao da se oglašavam, tačnije prošle
godine; broj članova se smanjio na 8 010 da bi danas stranica brojala 7675 članova.
Taj broj bi bio mnogo manji da nisam svaki dan aktivan, sa time što šerujem i
postujem slatke male životinjice, humor i retko šta ozbiljno. Na taj način neki
moji postovi na stranici broje i preko 300 lajkova. Ali progres stranice ne
postoji sve dok se ne plati.
( Svakodnevni trud i aktivnost na Facebook stranici ne donosi lajkove bez plaćanja oglasa )
Što
se tiče Instagram-a, retko ga koristim i od 238 prijatelja, sada brojim za 20
više tj. 258 pratilaca. Nadam se da ovaj post ne čita neki popularan jutjuber,
umro bi od smeha. Twitter je prve godine brojao 1 144 pratioca, druge godine je
napravio neverovatan skok na 7 049 pratilaca da bi treće godine opet pratioci
stali opadati na 6 630 pratilaca i sada Twitter broji 5 939 pratilaca. Razlog stvarno
ne razumem osim što na Twitter-u danas uglavnom raspravljaju o političkim
temama što mene apsolutno ne interesuje. Što se tiče društvene mreže Google+,
na žalost ta mreža je ugašena i nije da nisam pomislio šta ako Google odluči da
ugasi i Blogger. Prebacivanje celog bloga i svega na plaćeni hosting bi
definitivno zahtevalo ogroman posao. Blog bi tada verovatno bio osvežen i lepši, moglo
bi se mnogo što šta i dograditi programerski, blog nebi bio ograničen od
Blogger-a; ali na žalost sav ovaj trud oko posećenosti bi bio uništen i sveden
na početak. Tako da se nadam da neće gasiti Blogger. Društvena mreža Balkanfox
je društvena mreža koja bi mogla zameniti Google+ . Što se tiče YouTube kanala
i pored toga što mi je ukinuta monetarizacija i što nisam snimao mnogo video
tutorijala; prošle godine je brojao 422 subskrajbera i 215 video tutorijala.
( YouTube kanal Manuel Radovanovića broji 563 subskrajbera )
Danas YouTube kanal broji 563 subskrajbera i 247
video tutorijala. Za celu godinu upload-ovano je samo 32 video tutorijala i
opet kanal je porastao za 141 subskrajbera. Sve u svemu kao i što sami možete
zaključiti; ova četvrta godina je bila izuzetno teška zbog finansijskih i
tehničkih problema koji su jednostavno blokirale blog. Šta nas čeka u sledećoj
godini, mislim da po prvi put ni sam nisam siguran. Znam samo da će ovaj blog
uvek postojati i boriti se da napreduje spram svojih mogućnosti.
Bilo je uzivanje citati ovako iskren post.
OdgovoriIzbrišiHvala... :D
OdgovoriIzbriši